Antraks ili kako se još zove crni prišt ili bedrenica, predstavlja akutnu zaraznu bolest različitih životinjskih vrsta, najčešće biljojeda kao što su ovce, koze, goveda i konji.
Opis
U kontaktu sa zaraženim životinjama bez adekvatne zaštite ili inhalacijom spora mogu da obole i ljudi. Uzročnik ove bolesti je bakterija Bacillus anthracis koja u nepovoljnim životnim uslovima spolurira. Spore uzročnika su tad otporne na dezinficijense, osim na one sa oksidirajućim djelovanjem. U tlu iste mogu ostati i do 15 godina, a u laboratorijama čak i 50.
Primarni izvor infekcije su izlučevine i tjelesni sokovi zaraženih životinja, a mogu biti i hrana i voda koje su zagađene sporama iz tla.
Putevi ulaska spore u organizam mogu biti preko oštećenja sluznice usta ili oštećenja na koži. Udahnute, ali i progutane, spore Bacillus anthracis fagocitiraju plućni makrofagi koji ih prenose do traheobronhalnih limfnih čvorova. Tu spore „proklijaju“, te putem limfnog sistema vegetativni oblik dospijeva u krv kojom se raznosi po cijelom organizmu, a posebno se zadržava u slezeni, stvarajući na taj način sekundarne centre infekcije i proliferacije. Vegetativni oblici Bacillus anthracis proizvode niz toksina koji potiču razvoj antitoksičnih protutijela, koja su ujedno odgovorna za imunost prema ovoj bolesti.
Sumnju da je posrijedi bedrenica postavljamo na temelju poznavanja epizootiološke situacije (tzv. bedrenični distrikti), dinamike nastanka, širenja, ishoda i prestanka bolesti te na osnovi poznavanja imunog stanja životinje.
Bolest u preživara je pretežno septikemijskog karaktera i perakutnog do akutnog toka, dok je u konja, svinja i pasa najčešće lokalizirana, pa tad govorimo o plućnom ili crijevnom obliku nešto dužeg toka.
Inkubacija traje od 1 do 3 dana. U goveda, zbog brzog toka bolesti, iznenadno uginuće ujedno je i prvi znak pojave bolesti. Znakovi koji prate akutni tok bolesti su povišena tjelesna temperatura (do 42°C), brzo i duboko disanje, znatno ubrzan puls, jako zacrvenjene sluznice, ponekad proliv, pobačaj, edematozno oticanje perineuma, ždrijela, trbušne stijenke i krvavo obojeno mlijeko.
Ovce i koze znatno su prijemljivije od goveda na infekciju, te kod njih nema lokaliziranog oblika bolesti.
Tok bolesti jednak je onome u goveda osim što je brži, a znakovi su također visoka tjelesna temperatura, uzemirenost, groznica, padanje na tlo, škripanje zubima, mokrenje, krvava stolica i na kraju uginuće. U konja se bolest manifestuje pojavom kolike, ponekad praćene prolivom. Često je prisutan i edem u ventralnim dijelovima abdomena, toraksa, na ždrijelu, nogama, perianalnoj regiji i vanjskim spolnim organima.
Uzročnik se može dokazati mikrobiološkom metodom i to najčešće krvnim razmazom ili razmazom eksudata.
Kod uginuća, ne nalazimo potpunu mrtvačku ukočenost nego je lešina naduta, a iz otvora izlazi crvenkasta i pjenušava tečnost.
Ipak liječenje antraksa je moguće i provodi se primjenom antibiotika.