Piše: Lejla Velić
Bruceloza je oboljenje životinja i ljudi rasprostranjeno gotovo po cijelom svijetu. Iako je ova bolest uspješno kontrolirana u većini razvijenih zemalja, klinički se često javlja na Srednjem Istoku, Aziji, Africi, Južnoj i Centralnoj Americi, zatim Mediteranskom bazenu i Karibima. Mediteran se smatra prirodnim domom B. melitensis, a naročito zahvata zemlje smještene duž sjeverne i istočne obale. Od tri različita biovara B. melitensis biovar 3 je dominantan gotovo isključivo u zemljama Mediterana i Srednjeg Istoka, dok je biovar 1 dominantan u Latinskoj Americi. Biovarovi 1 i 2 su također registrirani u nekim zemljama sjeverne Evrope. B. ovis se javlja u većini velikih ovčarskih regiona širom svijeta. Registrirana je u Australiji, Novom Zelandu, Sjevernoj i Južnoj Americi, Južnoj Africi i u mnogim zemljama Evrope. Prevalenca bolesti može biti viša od 75% u zemljama u kojima se bolest prvi put pojavljuje, odnosno više od 60% ovnova u stadu može biti inficirano s B.ovis.
Kod ovaca se razlikuje dva oblika bruceloze. Prvi je oblik klasična bruceloza uzrokovana s B. melitensis i drugi je epididimitis kod ovnova uzrokovan B. ovis. Iako je klasična bruceloza klinički slična brucelozi koza, ipak se smatra da su ovce otpornije na infekciju u odnosu na koze. Prijemljivost kod ove vrste životinja varira od pasmine. Naime, malteške i južnoameričke pasmine ovaca su rezistentnije, dok su masno repe ovce sa Srednjeg Istoka i mediteranske pasmine daleko prijemljivije. Generalno, mliječne pasmine ovaca su prijemljivije u odnosu na one pasmine koje se drže za proizvodnju mesa. Melitokokoza, kako se još naziva ova bolest kod ovaca, nama posebnih kliničkih znakova. Bolest počinje laganim porastom temperature, depresijom, anoreksijom, a u nekim slučajevima može doći do nervnih simptoma i paralize udova. Iako su abortusi manje česti, ipak je kod ovaca to glavni simptom. Životinje obično pobace samo jednom. Procenat pobačaja je različit i može ići i do 70%, dok samo 20% ovaca pobaci i dva puta. Povremeno, ovce mogu biti inficirane kao i koze s B. suis biovar 2 i B. abortus, što se dovodi u vezu sa zajedničkim načinom držanja različitih životinjskih vrsta. Ove vrste brucela nisu patogene za ovce niti je zabilježen prenos infekcije s ovce na ovcu.
Kod ovaca se često može javiti zaostajanje posteljice nakon pobačaja, a kao posljedica javlja se endometritis, kao i smanjenje proizvodnje mlijeka. Mogu se javiti i simptomi mastitisa, artritisa i keratitisa. Letalitet je nizak, a smrt obično nastupi kao posljedica spondilitisa ili pneumonije. Akutni orhitis i epididimitis se može javiti u muških životinja, što može dovesti do neplodnosti.
Kod ovnova brucelozu uzrokuje B. ovis. Na infekciju su prijemljivi svi polno zreli ovnovi, odnosno prevalence bolesti raste sa starošću ovnova što se dovodi u vezu s većom izloženošću brucelama. Prvi dokaz bolesti je znatno pogoršanje kvaliteta sperme, u kojoj se mogu naći leukociti i brucele nakon nekoliko (dvije do osam) sedmica. Klinički bolest nastaje nakon lokalizacije i upale epididimisa, edema skrotuma, koja za posljedicu ima prestanak lučenja sperme. Epididimis može biti jednostran ili povremeno obostran. Također, i ostatak polnih organa mužjaka može biti inficiran. Zapažaju se adhezije tunike vaginalis testisa, koji ponekad mogu biti i atrofični s različitim stepenom fibroze. Oštećenja se ne mogu vidjeti ili palpirati u većine inficiranih ovnova, čak i u slučajevima kad se B. canis izolira iz sperme, pri tom bolesni ovnovi imaju normalan spolni nagon.
Od sistemskih reakcija može se javiti groznica, depresija i povećanje respiracija uz opisane lokalne promjene.
Infekcija s B. ovis kod gravidnih ovaca može uzrokovati abortus ili smrt novorođenčeta, kao i placentitis različitog stepena. Abortusi se obično javljaju u periodu od 23 do 80 dana nakon inokulacije. Artritis se povremeno javlja i kod ženskih i muških životinja. Letalitet je nizak, a smrtnost je rijetka izuzev kod fetusa.
