Ishrana i lov mačaka

0
1292

U odnosu na svoju veličinu, domaće mačke su veoma efikasne grabljivice.

U lovu na manje kičmenjake, njihova taktika zasjede i prikradanja slična je onoj kod leoparda, a po skoku i korištenju kandži kao kod tigrova. Nakon što skoče na plijen, slijedi smrtonosni udarac tako što zariju svoje očnjake u vrat žrtve i prerežu joj kičmeni stub, ili je uguše tako što joj priklješte dušnik.

Domaća mačka lovi i hrani se sa oko hiljadu različitih vrsta životinja, dok je kod velikih mačaka taj broj manji od sto. Iako, teoretski, velike mačke mogu također da ulove većinu tih vrsta, to ne čine zbog male hranljive vrijednosti tih životinja. Izuzetak je leopard koji često lovi zečeve i druge manje životinje.

Čak će i dobro uhranjene kućne mačke loviti i ubijati ptice, miševe, pacove i druge manje životinje iz okoline. One često svom vlasniku poklanjaju svoje trofeje. Motiv nije potpuno jasan, ali se smatra da je to prijateljsko ponašanje. Vjerovatno je da mačka želi da bude pohvaljena za svoj simboličan doprinos grupi, ili da želi da podjeli plijen sa ostatkom čopora (mačke svoje ljudske ukućane tako doživljavaju).

Mačke imaju visoko specijalizovane zube i probavni trakt prilagođen varenju mesa. Predkutnjak i prvi kutnjak zajedno čine par koji ima ulogu da sječe meso poput makaza. Ovo je prisutno i kod canine-a ali je kod feline-a visoko razvijeno. Mačji jezik posjeduje oštre nabore, ili papillae, pogodne za struganje mesa sa kostiju. Te papillae su u stvari male kukice okrenute unazad koje sadrže keratin i pomažu kod čišćenja. Domaće mačke jedu relativno malo povrća. Međutim, uobičajeno je da mačke u svoju mesnu ishranu povremeno unesu male količine trave ili bilja. Dok psi i medvjedi obično u svoju ishranu unose voće, bobice, korjenje i med kada za to imaju priliku, mačke više vole da se hrane prvenstveno mesom, i to sirovim. Mačke imaju genetsku anomaliju koja im onemogućava da osjete slatko, što je vjerovatno povezano sa njihovom potrebom za mesom, i gotovo sigurno povezano sa njihovom odbojnošću prema voću i bobicama.

Poznato je da mačke žvaću travu, lišće ili kućno bilje kako bi otklonili bolove u stomaku. Neke od kućnih biljaka su štetne po njih. Uskršnji ljiljan može dovesti do smrtonosnog oštećenja bubrega. Filadendron je za njih također otrovan. Neke mačke obožavaju mačju travu. Iako je generalno ne jedu, često će se valjati po njoj, grebati je ili žvakati. Efekat koji ova biljka ima na njih je obično kratak i traje samo par minuta, da bi se nakon sat-dva ponovo javio. Još par biljaka imaju ovakav efekat na mačke, ali manjeg intenziteta.

Mačke mogu biti izbirljive u ishrani. To se dešava kada vomeronazal postane osetljiv na određenu vrstu hrane, ili ukoliko je vlasnik mačku previše razmazio, tako da će mačka odbiti bilo koju vrstu hrane koju nije očekivala. Mnoge od mačaka zavole “ljudsku hranu”, poput hljeba, pomfrita, pice, supe od paradajza, palačinki, maslina i dr. Mnoštvo “ljudske hrane” nije dobro za mačke kao što su čokolada, recimo, može biti pogubna za mačku zbog prisustva teobromina, mada će rijetko koja mačka jesti čokoladu.

Kod mačaka se može javiti i stanje kada mačka žvaće neobične stvari poput tkanine, plastike ili vune. Ovakvo ponašanje je uglavnom bezopasno, ukoliko ne progutaju veću količinu kad to može dovesti do fatalnog ishoda ili operacije. Ovo ponašanje najčešće se javlja kod sijamske i burmanske mačke.

Domaće mačke, naročito mačići, obožavaju da se igraju sa kanapom. Mnoge mačke ne mogu da odole kanapu koji se njiše ili nasumično valja po podu. Ova nepopravljiva ljubav prema kanapu je često prikazana u crtaćima ili na fotografijama, koji prikazuju mače koje se igra sa klupkom. Ova sklonost je vjerovatno povezana sa njihovim lovačkim instiktom. Ukoliko mačka proguta kanap to može dovesti do bolesti, pa čak i smrti. Zbog toga neki ljudi u igri sa mačkom koriste laser sa crvenom tačkom, ali se mnogi protive ovome zbog opasnosti po oči mačke, ali još više zbog gubitka zadovoljstva zbog uspješnog hvatanja objekta. Činjenica da mačka ne može fizički dodirnuti laser ma koliko se trudila i neshvatanje toga šta se zapravo dešava može dovesti do toga da sasvim mirna mačka postane potresena i razdražljiva. Zbog toga se mačka ne treba igrati sa laserom duže od par minuta.

Zbog svoje male veličine, domaće mačke ne predstavljaju praktično nikakvu opasnost po čovjeka – veći rizik predstavlja zaraza (u rjeđim slučajevima bjesnilo) do koje može doći usljed mačjeg ugriza ili ogrebotine. Postoji potencijalna opasnost da mačka povredi čovjeku oči. Poznato je da su mnogi psi bili osljepljeni u borbi sa mačkama, kada mačka namjerno cilja na oči.

Mačke mogu biti pogubne za ekosistem u kome ne žive oduvijek i gdje pripadnici ostalih vrsta nisu imali vremena da se prilagode na njihovo prisustvo. To je u nekim slučajevima dovelo do potpunog istrebljenja autohtonih vrsta.

(Wikipedia)