Slatkovodni beskičmenjaci usitnjavaju mikroplastiku u sklopu uobičajenog probavnog procesa, ali ova spoznaja nije nužno dobra vijest kada je riječ o plastičnom otpadu koji onečišćuje okeane i vodene puteve.
Čestice plastike mikroskopske veličine mogle bi ući u prehrambeni lanac na dosad nepoznat način. Irski su naučnici ustanovili da je vrsta sitnih slatkovodnih rakova u stanju razgraditi mikroplastiku na najsitnije čestice u samo nekoliko dana, što je mnogo brže nego što se ranije vjerovalo.
Dosad se vjerovalo da se raspad plastike u morima odvija uglavnom sporim procesima – djelovanjem valova ili propadanjem tokom dugotrajnog izlaganja suncu, piše Independent.
No naučnici s Irskog Univerziteta Cork (UCC) otkrili su da su sitni amfipodni rakovi, koji žive u slatkovodnim ekosistemima u stanju vrlo brzo razgraditi mikroplastiku – komadiće manje od 5 mm za manje od 100 sati, dok se oni ne pretvore u nanoplastiku, čestice manje od jednog mikrometra.
Otkrili smo da su slatkovodni amfipodni račići ‘Gammarus duebeni’ za manje od četiri dana u stanju usitniti mikroplastiku u različite oblike i veličine, uključujući i čestice nanoplastike, rekla je voditeljica studije, dr. Alicia Mateos-Cardenas s UCC-a.
Iako ova vrsta rakova živi u irskim potocima, oni pripadaju većoj životinjskoj skupini beskičmenjaka koje u cijelom svijetu nalazimo u slatkovodnim ekosistemima i u okeanima. Naše je otkriće vrlo značajno za razumijevanje ‘sudbine’ mikroplastike u okolišu, rekla je dr. Mateos-Cardenas.
Objašnjava da slatkovodni beskičmenjaci usitnjavaju mikroplastiku u sklopu uobičajenog probavnog procesa, upozorava da ta spoznaja nije nužno dobra vijest kada je riječ o plastičnom otpadu koji onečišćuje okeane i vodene puteve.
Irski naučnici otkriće smatraju “alarmantnim”.
Pojašnjavaju da, premda je otprije poznato da mikroplastika redovno ostaje u probavnom sistemu morskih ptica i riba, najnovije otkriće ukazuje na to da bi manje čestice nanoplastike mogle prodrijeti i dalje – u ćelije i tkiva te bi bilo puno teže predvidjeti posljedice njihova taloženja.
Ta vrsta beskičmenjaka vrlo je značajna za ekosisteme jer je hrana pticama i ribama. Takvi sićušni, oku nevidljivi djelići nanoplastike mogu ući u prehrambene lance. Saznanja iz ove studije pomoći će nam da shvatimo ulogu životinja u razgradnji plastike u našim vodama, bez sumnje je potrebno hitno provesti dodatna istraživanja kako bismo otkrili potpuni utjecaj tih čestica na okoliš, upozorila je dr. Mateos-Cardenas.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Scientific Reports.