Mikročipiranje gmazova

0
1142

Kao što smo već upoznati sa pravilima mikročipiranja kućnih ljubimaca (psi i mačke) u svrhu lakše identifikacije životinja, te putovanja u zemlje Europske Unije, gdje je mikročipiranje propisano zakonom, od nedavno se uvodi i mikročipiranje drugih vrsta životinja, kao na primjer gmazova.

Mikročip je malena kapsula, veličine zrna riže, koje služi za trajno obilježavanje životinje. Kod mikročipiranja gmazova, veterinar mora detaljno klinički pregledati životinju, te donijeti odluku može li se pojedina životinja označiti ili ne. Mikročipiranje se provodi na isključivo zdravim životinjama, koje veličinom i težinom odgovaraju pravilniku o označavanju zaštičenih vrsta. U nekoliko slučajeva sam proces označavanja se izbjegava, a to je neposredno prije ili poslije hibernacije, jer je tada imunološki sustav oslabljen, kod gravidnih jedinki ili ako veterinar prilikom kliničkog pregleda ustanovi da životinja nije u stanju da podnese označavanje. U tom slučaju, dužan ju je privremeno ili trajno označiti na drugi način koji je propisan od strane ministarstva. Što se tiče samog postupka mikročipiranja, prvo se provjerava sa mikročitačem da li je životinja već mikročipirana, ako nije područje na koje će veterinar aplicirati mikročip, potrebno je dobro dezinfikovati i bitno je napomenuti da se kod gmazova izbjegava upotreba alkohola, pa se u tu svrhu primjenjuje 10% otopina joda ­– Betadine. Nakon što je područje dezinfikovano, primjenjuje se lokalna anestezija. Nakon mikročipiranja, mjesto aplikacije potrebno je pritisnuti kompresom, kako bi se zaustavilo krvarenje. Ako mjesto aplikacije jače krvari, postavlja se jedan šav.

Slika 1.  aplikacija mikročipa kod zmije

KORNJAČE

Mjesto aplikacije mikročipa kod kornjača je potkožje prednje lijeve noge. Kod velikih kornjača aplicira se u zadnju lijevu nogu, zbog njihove veličine i građe oklopa. Ako nema krvarenja na mjestu aplikacije mikročipa, vodene kornjače se već nakon 4-6 sati mogu vratiti natrag u vodu. Ne preporučuje se mikročipiranje kornjača manjih od 10 cm.

Slika 2. aplikacija mikročipa kod kornjača

GUŠTERI

Mikročip se gušterima aplicira na lijevu stranu vrata, u području lopatice te se nakon aplikacije prstima okrene okomito. Zbog omotača koji obavija kapsulu mikročipa, onemogućeno je njegovo kretanje po tijelu. Kod vodenih agama i iguana, izbjegava se mjesto uz ušne poklopce. Kod gekona, zbog njihove specifične anatomije, gdje su spojeni vrat i glava, mikročip se postavlja potkožno, u područje abdomena.

Slika 3. Bradata agama
Slika 4. Gekoni

ZMIJE

Kao i kod guštera, aplikacija kod zmija je ista, područje lijeve strane vrata. Kod mladih zmija mjeri se 3 prsta ispod uha, a kod odraslih zmija 5 do 10 cm od uha. Nakon aplikacije, mikročip okrenuti prstima okomito.

Slika 5. Zmija

Kod mjesta aplikacije mikročipa ovih vrsta životinja, izbjegava se intramuskularna aplikacija, intramuskularno apliciranje u rep, te u mišićje zadnje lijeve noge. Osim kod velikih kornjača, kada se aplicira, postavlja se potkožno u područje prefemoralne fose ili područje kaudalnog distalnog dijela zadnje lijeve noge. Prednosti mikročipiranja ovog mjesta su lakše očitavanje kod velikih kornjača, a mana je otežana moguća buduća endoskopija.

Mikročipiranje gmazova je danas od velike važnosti zato što identifikacijski broj unesen u bazu podataka omogućuje pristup podacima o vlasniku, no može sadržavati i ostale informacije kao npr. medicinsku anamnezu životinje uključujući podatke o tome da li je životinja sterilizirana, podatke o njezinom zdravstvenom stanju, potrebnim lijekovima.

Od velike koristi je i kod međunarodne trgovine egzotičnim vrstama jer spriječava trgovinu na crno. Životinju s ugrađenim mikročipom uvijek se može povezati s vlasnikom, što može i odvratiti vlasnika od namjere napuštanja životinje, posebice kad je praćena odgovarajućim propisima.