Bjesnilo je neizlječiva virusna bolest domaćih i divljih životinja koja se može prenijeti na ljude, a zbog čega se prvenstveno i suzbija.
Opis
1. Bjesnilo se javlja kod divljih ili domaćih životinja, a na čovjeka se prenosi bliskim kontaktom sa pljuvačkom zaraženih životinja, najčešće ugrizom ili ogrebotinama. Virus bjesnila se sa mjesta ujeda prenosi putem nerava do mozga, poslije čega liječenje nema efekta.
Bjesnilo se javlja na svim kontinentima osim Antarktika, odnosno u preko 150 zemalja svijeta, uključujući i BiH. Prema podacima Svjetske zdravstene organizacije (WHO) godišnje u svijetu od bjesnila umre preko 55.000 ljudi, od čega oko 95% u zemljama Azije i Afrike.
Po načinu pojavljivanja bjesnilo može biti: silvatično (šumsko), urbano (gradsko), arktičko i bjesnilo slijepih miševa. Najčešći prenosioci šumskog bjesnila su lisice, koje ujedno predstavljaju i najveći izvor bjesnila, a kod urbanog bjesnila to su psi i mačke.
2. Šta izaziva bjesnilo?
Bjesnilo izaziva virus iz roda Lyssavirus iz porodice Rhabdovirus. Virus se nalazi u nervnom sistemu i pljuvačnim žlijezdama zaraženih sisara. Bolest se dijagnosticira putem laboratorijskih ispitivanja uzoraka mozga uginulih životinja.
3. Koji su izvori zaraze?
Glavni izvor virusa bjesnila u BiH i Evropi su lisice. Pored njih, mogu biti zaraženi i drugi divlji sisari uključujući vukove, divlje svinje, srne, šakale, tvorove, vjeverice, pacove, miševe i slijepe miševe, kao i domaće životinje.
Ako se bolest kontroliše kod lisica, ona nede dugo opstati ni kod drugih životinjskih vrsta. Nakon inficiranja, virus se umnožava u centralnom nervnom sistemu sve do kraja infekcije. U periodu od 3 do 7 dana prije razvijanja simptoma kod zaraženih lisica, pasa i mačaka, dolazi do masovnog oslobađanja virusa u pljuvačci životinje. Sisari i ljudi se obično zaraze preko pljuvačke, kada ih zaražena životinja ujede ili ogrebe. Najčešde zabilježeni put prenosa bolesti na ljude je putem ugriza, odnosno pljuvačke zaraženog psa.
4. Kako prepoznati životinju zaraženu bjesnilom?
Prvi simptomi bjesnila su promjena ponašanja (furiozni oblik) ili paraliza mišića (tiho bjesnilo). Svako neuobičajeno ponašanje, bilo da se radi o pretjerano agresivnom ili neuobičajeno mirnom ponašanju životinje, može ukazivati na potencijalnu infekciju virusom bjesnila.
5. Kako se čovjek može zaraziti bjesnilom?
Zaražavanje ljudi bjesnilom nastaje bliskim kontaktom sa zaraženom životinjom, najčešće ugrizom pri čemu se u organizam čovjeka unosi virus bjesnila preko pljuvačke, ili lizanjem kroz ozlijeđenu kožu.
6. Da li je moguće izliječiti čovjeka od bjesnila?
Bjesnilo je jako opasna bolest koja ima fatalan ishod. U skladu sa informacijama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u slučaju razvoja simptoma kod ljudi, bjesnilo gotovo uvijek ima fatalan ishod. Ipak, brza reakcija i primjena post ekspozicijskog tretmana, može spriječiti razvoj simptoma i smrt. U vezi sa navedenim, mehaničko čišćenje rane vodom i sapunom u trajanju od 5 minuta i brza ljekarska pomoć su ključni za sprječavanje napredovanja bolesti bjesnila i smrtni ishod, zbog čega je od presudne važnosti brza reakcija i odlazak u najbližu medicinsku ustanovu.
Iz ovog razloga prevencija ima ogroman značaj.
7. Koliki danak bjesnilo uzima u svijetu?
Svake godine u svijetu medicinsku pomod od bjesnila zatraži više od 15 miliona ljudi. Procjenjuje se da se tako spasi više od 350.000 života godišnje. Ipak, u svijetu od bjesnila godišnje umre oko 55 hiljada ljudi. Najviše su ugrožene zemlje Azije i Afrike. Pod najvećim rizikom su stručna lica koja dolaze u kontakt sa zaraženim životinjama (veterinari i veterinarski tehničari, lovci, šumari, laboratorijski i terenski radnici). Oko 40% slučajeva ljudi zaraženih bjesnilom širom svijeta predstavljaju djeca mlađa od 15 godina.
8. Kakav je status bjesnila u BiH?
Bjesnilo se u BiH pojavljuje sporadično. Najveći broj slučajeva je zabilježen u populaciji divljih životinja, odnosno kod lisica. Grafikon prikazuje broj slučajeva bjesnila u zadnjih pet godina, kao i prostornu rasprostranjenost bjesnila u 2009. i 2010. godini.
9. Koje preventivne mjere protiv bjesnila su do sada preduzimane u BiH?
U cilju sprječavanja pojave bjesnila kod životinja, a time i smanjenja rizika za obolijevanje ljudi, u skladu sa legislativom na snazi u BiH se provodi obavezna vakcinacija pasa protiv bjesnila jednom godišnje. Obaveznoj redovnoj vakcinaciji podliježu svi psi stariji od tri mjeseca, dok se u određenim situacijama može narediti vakcinacija i ostalih vrsta životinja. Za vakcinaciju se koristi inaktivisana vakcina (od mrtvog virusa). Ove vakcine stvaraju otpornost za 2 do 3 sedmice, a imunitet traje oko godinu dana.
