I mužjaci i ženke polno sazrijevaju između šestog i osmog mjeseca života, ali pun tjelesni razvoj završavaju i jedni i drugi tek nekoliko mjeseci kasnije.
Polna zrelost
Razvoj kod većine rasnih mačaka traje i nekoliko mjeseci duže. Sa polnom zrelošću počinju da se uočavaju i razlike u tjelesnoj građi između mužjaka i ženki. Mužjaci su krupnije građe, imaju snažniji vrat, a zbog masnih jastučića na obrazima imaju i veću glavu. Ženke su obično vitkije i imaju usku, trouglastu glavu. Osim fizičkih razlika, mužjaci i ženke se i različito ponašaju. Mužjaci su teritorijalne životinje i područje koje smatraju svojim obilježavaju prskanjem urina i trljanjem o predmete na mjestima koja najčešće posjećuju. Na uljeze reaguju pretećim ponašanjem i izraženom agresivnošću. Za razliku od ženki, skloni su skitnji i često danima izbijaju u lovu ili u potrazi za ženkama koje se upravo tjeraju. Kad se konačno vrate iz skitnje, traže utjehu, hranu i mirno mjesto za odmor.
Razmnožavanje
Mačke obično polno sazrijevaju u šestom mjesecu života i tada se prvi put “tjeraju”, a unutar razdoblja tjeranja plodne su obično pet do šest dana. Dok se tjera, mačka se neprekidno trlja o predmete, valja se po podu i diže zadnjicu u vis. Ako se u tom razdoblju ne pari sa mužjakom, nakon oko tri nedjelje ponovo će se tjerati. Mačke koje izlaze na otvoreno dozivaju više mužjaka s jedne strane mirisnom porukom da se tjeraju sadržanom u urinu, a sa druge strane vrlo bučnim glasom koji podsjeća na plač malog djeteta. Kad se mužjaci okupe, u prvoj fazi ih mačka drži na odstojanju frktanjem, dahtanjem i udarcima šapom, što iskusan mačak po pravilu umije da izbjegne. Ženka se zatim povlači na sigurnu udaljenost, dok mužjaci zastrašuju jedan drugog pogledima, kostrešenjem i glasnim urlanjem. Obilaze jedan oko drugog i procjenjuju se. Ako se ni jedan ne povuče na vrijeme, priznajući time da je slabiji, iz tog susreta može da se razvije prava bitka iz koje mužjaci izlaze puni ogrebotina i ugriza. Pravo na parenje dobija mačak koji iz tih okršaja izađe kao pobjednik. Smrtnost nekastriranih mužjaka je znatno veća nego kastriranih jer oni u potrazi za ženkama koje se tjeraju prelaze velike udaljenosti (nerijetko u radijusu i preko 3 km) kao i zbog posljedica opisanih bitaka za ženku.
Do parenja može doći tek kada ženka pokaže svoju spremnost za parenje tako što čučne, podigne zadnjicu i rep savije jako u stranu. Čin parenja traje samo par sekundi i naglo se prekida time što ženka uz vrisak zbaci mužjaka jer se na mužjakovom penisu nalazi izrasline u vidu bodlji što parenje čini bolnim za ženku. Ta bol je potrebna, jer ona izaziva izlazak jajašca i omogućava oplodnju. U periodu tjeranja mačka može da se pari sa više mužjaka, a kako se kod svakog parenja oslobađa samo jedno jajašce, u jednom leglu može biti mačića od više različitih očeva.
Razdoblje tjeranja se obično završava skotnošću koja se u prvim nedjeljama ne primjećuje. Tek posljednje tri nedjelje mačići su dovoljno veliki da se može uočiti povećan obim stomaka, a tada počinju da rastu mliječne žlijezde. Mačka u prosjeku nosi 63 do 65 dana. Zadnjih dana je nervozna i neprekidno traži sigurno mjesto na kome će se okotiti. Kad živi u kući ili stanu, mačka će za koćenje izabrati sobu osobe koju najviše voli. Mjesto na kome će se okotiti može biti poluotvoreni ormar, neka kutija ili čak krevet bliske osobe. Sam porođaj može da traje više sati, pa čak i cijeli dan. Razmak između rađanja pojedinih mačića može biti vrlo različit. U prvom okotu jedne mačke leglo ima najčešće 2–3 mačeta. Događa se da se mačka sa prvim okotom ne snađe i ne pokaže nikakvo zanimanje za svoje potomstvo. Ako se okoti na otvorenom, jednostavno ih ostavi, a mačići uginu. Kod kasnijih okota broj mačića se povećava i može narasti i do 7. Mačke imaju 8 dojki i uglavnom su odlične majke. U prvim danima nakon okota mačka je toliko vezana za mladunce da čak i nepoznate mačiće na koje naiđe usput dovodi u svoje leglo. Dešava se da ukoliko postoji više mačaka u zajednici, starije mačke pomažu mlađim oko mladunaca.
(Wikipedia)