Sve što trebate znati o higijeni ušiju i kako izbjeći upalu uha kod psa

0
573

NJEGOVANE i čiste uši psa važne su za lijep izgled, ali i zdravlje vašeg ljubimca. Iako im većina vlasnika pasa ne posvećuje dovoljno pažnje ili to čine tek ako se pojavi neki problem, poželjno je uši ljubimca redovno kontrolirati i prikladno ih njegovati. Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti, a kada je riječ o zdravlju ušiju, vrijedi i dobro znana poslovica koja kaže da je čistoća pola zdravlja, prenosi index.hr.

Vanjski dio uha ljubimca trebalo bi stoga stalno održavati čistim. S unutrašnje strane, ušku psa možete obrisati posebnim preparatima za čišćenju ušiju koji su posebno prilagođeni i namijenjeni ljubimcima. Ponekad uho pojačano stvara masnoće (cerumen), koje tako možete otopiti i očistiti. Međutim, pojačano stvaranje cerumena može biti i znak oboljenja uha, stoga se ispiranja uha ljubimca ne savjetuje provoditi bez prethodne konzultacije s veterinarom.

Cerumen ili ušni vosak (smola) je žutosmeđa masa koja nastaje u zvučnom kanalu, a zapravo je proizvod ceruminalnih žlijezda i žlijezda lojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečistoće i mrtvim dlakama iz zvučnog kanala. Svježi cerumen je polutekući i žut, a kasnije se stvrdnjava i poprima smeđe-crnu boju. Ako se cerumen pojačano stvara ili ako se otežano spontano čisti (npr. sužen zvučni kanal, neredovito uklanjanje ispale dlake kod pasa iz uha kod nekih pasa i slično), dolazi do problema s ušima.

Kako pravilno očistiti uho psa

Za održavanje zdravlja zvučnog kanala važno je redovno čistiti uši i to jednom sedmično, a po potrebi i češće. Dostupne su u tu svrhu specijalne maramice za čišćenje ušiju, nježne i učinkovite, kao i univerzalne vlažne maramice za ljubimce čija prirodna formula sadrži blagotvorne komponente kao što su ulje čajevca ili aloe vera i ylang-ylang.

Za toaletu zvučnog kanala može se koristiti specijalizirana otopina za čišćenje ušiju koja ima izrazitu sposobnost otapanja cerumena i nečistoće uha, čime se postiže značajno smanjenje broja bakterija i gljivica u vanjskom kanalu. Odličan je odabir kod problema s nametnicima, a također čisti i štiti kanale, umiruje iritacije te štiti od nametnika. Sadrži i komponente koje vraćaju masnoću koži, sprječavaju isušivanje te održavaju kožu vlažnom i nježnom, što pospješuje normalizaciju strukture i otpornost kože. Takva otopina za čišćenje i higijenu ušiju pasa (i mačaka) iznimno je korisna i dobro ju je uvijek imati pri ruci.

Prije čišćenja uha važno je znati glavna pravila kako to ispravno učiniti. Uho se čisti tako da se vanjski slušni hodnik ispuni otopinom te masiranjem odozdo prema gore istiskujete tekućinu s česticama prljavštine na površinu ušne školjke, koju zatim upijete vatom. Ne savjetuje se koristiti štapiće za čišćenje uha jer oni samo još dublje guraju sekret u uho, a može doći i do mehaničkog oštećenja sluznice i bubnjića.

Bolna upala uha

Ako vašeg psa boli uho, velika je vjerojatnost da se radi o upali uha. To je nažalost učestalo oboljenje vanjskog zvučnog kanala, obično popraćeno slabijom ili jačom neugodom i boli, koja psa navodi da trese glavom, trlja uhom o pod ili zid, češe se, neraspoložen je i bolno reagira na pokušaj pregleda uha. I neugodan miris iz ušiju nerijetko ukazuje na neki od zdravstvenih poremećaja. Neugodan miris, kao i manja ili veća količina gnojnog iscjetka, često se nalaze pri detaljnijem pregledu uha. U akutnim slučajevima upale vanjski slušni kanal je natečen, zažaren i osjetljiv te prekriven iscjetkom. Kod nekih pasa čest je nalaz piodermije (gnojne bakterijske infekcije kože) u području ispod baze uha, a uzrokovana je intenzivnim češanjem.

Uzroci nastanka upale mogu biti anatomski (sužen kanal, prekomjerna količina dlaka u zvučnom kanalu, teške i viseće uške), paraziti (ušni šugarci), strana tijela (travke), alergije (atopije, preosjetljivost na hranu), infekcije (bakterije, gljivice), autoimuna oboljenja, endokrinološki poremećaji…

Različiti mikroorganizmi, kao što su bakterije i gljivice, među najčešćim su uzročnicima upale uha. Normalne i zdrave uši imaju inače prirodnu obranu protiv ovih organizama, ali ako dođe do promjene zbog alergija, hormonskih poremećaja ili povećanja vlažnosti, bakterije i gljivice se toliko razmnože da uspiju oboriti tu zaštitu. Problemi s ušima češće se javljaju u pasa čije su uši spuštene i bogato obrasle dlakom, uslijed nedovoljnog zračenja ovog područja i dužeg zadržavanje vlage, što stvara uvjete pogodne za razvoj mikroorganizama. Među pasminama koje imaju problema s učestalim upalama ušiju su shar pei, chow chow i ostale pasmine sličnog izgleda uške. 

Upale uha u pasa nerijetko su i posljedica problema zadržavanja sadržaja perianalnih žlijezda. Psi koji su alergični na hranu, alergene iz okoliša ili pate od kontaktnih alergija često su skloni problemima s ušima, a često su upale uha prvi, ponekad i jedini simptom alergije. S obzirom na to da alergija mijenja uvjete okoliša u slušnom kanalu, vrlo često posljedično dolazi do sekundarne infekcije bakterijama i gljivicama, a tada nije dovoljno samo liječiti infekciju, već je neophodno rješavati primarni uzrok.

Problem s ušima – što učiniti?

Ako ljubimac ima problema s ušima, treba se bez odlaganja obratiti svome veterinaru. Terapija se provodi nakon tačno postavljene dijagnoze, a da bi se postavila dijagnoza, potrebno je pregledati ljubimca. Pregled podrazumijeva otoskopiranje vanjskog zvučnog kanala, kojim će vaš veterinar ujedno isključiti eventualna oštećenja bubnjića te se prema indikacijama uzima bris kanala za bakteriološku, parazitološku ili mikološku pretragu.

Po svom tijeku upale uha mogu biti akutne ili hronične, a upalom može biti zahvaćeno vanjsko, srednje i unutarnje uho. Bitno je naglasiti da su infekcije obično sekundarne i samo njihovo liječenje neće dovesti do trajnog rješenja problema. Ključ izlječenja je, ako je to moguće, pronaći i ukloniti primarni uzrok upale. S dužinom i učestalošću upala, odnosno kod hroničnih upala, dolazi i do promjena u smislu zadebljanja sluznice kanala i njegovog suženja. Tako nastale promjene otežavaju dolazak lijekova na mjesto upale, kao i izlazak upalnog sekreta. Kanal stoga ostaje vlažan i topao što pogoduje nastavku infekcije. Osim toga, hronična upala stimulira povećanje lojnih žlijezda i polipa i tako dodatno opstruira kanal. Ako se ne liječi pravovremeno ili pravilno, infekcija se može preko bubnjića proširiti u srednje uho.

Od lijekova se koriste receptno propisane kapi za uho, koje djeluju lokalno u vanjskom zvukovodu. Sadrže jednu ili više djelatnih tvari, a njihov učinak je bolji ako se uho prije kapanja očisti ili ispere. Na taj način se upalni detritus i cerumen uklone s kože zvukovoda čime se postiže lakše zračenje samog kanala, kao i direktan doticaj lijeka i oboljelog područja. Uz lokalnu terapiju, može se provesti i terapija aplikacijom određenih lijekova na usta ili injekciono. Naime, u težim slučajevima koristi se i sistemska terapija, no preduvjet za to je svakako nalaz antibiograma. Bez točne dijagnoze ovakvo liječenje može nepotrebno opteretiti organizam životinje, privremeno prikriti pravo stanje te izazvati pogoršanje osnovne bolesti.

Kod liječenja upale uha potrebna je strpljivost i upornost vlasnika. Ako proces nije potpuno saniran, moguće je da dođe do recidiva, odnosno do ponovnog razvoja upale. Bitno je terapiju provoditi dovoljno dugo, po preporuci veterinara, jer često dođe do poboljšanja već unutar 1-2 dana, no to ne znači da je došlo do izlječenja. Terapiju tada ne smijete samoinicijativno prekidati jer onda ne možete znati djeluje li lijek. Stoga je posebno važno povjerenje, suradnja i otvorena komunikacija s odabranim veterinarom koji liječi ljubimca. U takvim situacijama misija je zajednička – zdrave uši, sretan ljubimac.

Izvor: Index.hr i Pet centar