Domaćim govedom, nazivaju se domesticirani potomci divljeg goveda (Bos taurus).
Domesticiranje je počelo prvo radi mesa, a kasnije radi mlijeka i njihove snage korištene za vuču.
Današnje domaće govedo prvobitno je došlo iz Anatolije i s Bliskog istoka. Domesticiranje domaćeg goveda počelo je već u 9. vjeku p.n.e. Dokazom se smatra da su od 8300. P.n.e. stigli zajedno s poljoprivrednicima na Kipar na kojem do tada nije bilo goveda.
Od tada su ljudi uzgojili veliki broj različitih pasmina domaćih goveda gdje su djelomično ukrštali Bos taurus s drugim vrstama goveda. Domesticirane su i druge vrste goveda, prije svega u Aziji. Tako od podvrste divljeg goveda, zebu, (Bos primigenius) potiče domaće govedo podvrste zebu (Bos primigenius indicus), goveda banteng (Bos javanicus) potiče balisko domaće govedo (Bos javanicus f. domestica), gajal (Bos gaurus f. frontalis) potiče od gaura (Bos gaurus), domaći jak (Bos mutus f. grunniens) od divljeg jaka (Bos mutus), i za razliku od pravih goveda iz roda Bos, u Aziji je domesticiran je i domaći bivo (Bubalus bubalis f. bubalis) iz roda Bubalus, od azijskog vodenog bivola (Bubalus bubalis).
Mladunci goveda nazivaju se “tele”, u množini telići ili telad.
Polno zrela ženka domaćeg goveda naziva se “krava”, “muzna krava” ili “mliječna krava”.
Polno zreo mužjak domaćeg goveda naziva se “bik”.
Kastrirani mužjak domaćeg goveda naziva se “vo”.
Korištenje
Najveći broj domaćih goveda koja se uzgajaju radi mesa je u Brazilu, oko 200 miliona. Domaća goveda uzgojena su u vrlo velikom broju različitih pasmina. Pri tome, pasmine su rezultat ciljanog odabira životinja koje se međusobno pare kako bi se dobili potomci određenih svojstava. Pored mesa, mlijeka i kože, izmet domaćih goveda je vrlo cijenjeno prirodno đubrivo u poljoprivredi, a služi i kao gorivo. U velikim djelovima svijeta domaće govedo, posebno volovi, koriste se i za vuču, a imaju i važnu ulogu u oranju.
Pasmine su razvijane ciljanim parenjem roditeljskih životinja s određenim osobinama, kako bi se kod potomaka sistematski pojačavale željene osobine. Pri tome, slijedila su se dva glavna smjera, povećanje količine mlijeka i povećanje količine i kvalitete mesa.
Rasprostranjenost
Domaće govedo je rasprostranjeno širom svijeta, pri čemu su zebu pasmine bolje prilagođene tropima nego domaća goveda evropskog porijekla. Od kraja 15. stoljeća Evropljani dovode domaće govedo u Ameriku, na niz ostrva, u Australiju i na Novi Zeland gdje se vrlo brzo razvijaju krda podivljalih goveda. Međutim, od 18. stoljeća ta krda počinju propadati, iz nikad do kraja objašnjenih razloga. Danas postoji samo još na ostrvu Amsterdam jedna populacija podivljalih domesticiranih goveda.
Također, postoje i nastojanja povratnog uzgoja, obrnutog procesa domesticiranja, pri čemu se pokušava uzgojiti ponovo osnovni oblik divljeg goveda kakav je bio prije procesa domesticiranja. Ta goveda dobila su ime po braći Heinz i Lutz Hecku koji su počeli s tom vrstom uzgoja, hekova goveda. Od 1980-ih jedna populacija tih goveda živi u Ostvaarersplassenu (području koje je potpuno prepušteno prirodi), gotovo potpuno prepušteni sami sebi.
Najveći broj domaćih goveda postoji u Indiji, (oko 226 miliona). U Kini ih je “samo” oko 108, a u SAD-u 96 miliona.
(Wikipedia)